Postoji više razloga zašto ljudi, zapravo, žele nešto promijeniti... Jedan od njih je nezadovoljstvo. Nezadovoljstvo sam na samom početku spomenula, jer što više razmišljam o ostalim razlozima, shvatam da je ono upravo osnova svega.

Postoje oni koji su nezadovojni  zbog rutine sa kojom su se uhvatili u koštac. Ukoliko ta stečena rutina ne postiže rezultate, onda se ista treba mijenjati odmah. Vrijeme toliko brzo prolazi da, ako planirano ne uradimo odmah, već u narednom trenutku smo zakasnili! 

Drugi razlog je traženje sebe. Onako kako smo se do sada ponašali, kakav smo način života prakticirali, šta smo oblačili, kakvu smo frizuru imali, sa kim smo se družili, i još mali milion sitnica koje sačinjavaju život, jednostavno nas više ne ispunjavaju ili nas, zapravo, nikada ni nisu činile potpuno zadovoljnima. Ovo je još jedan razlog gdje su promjene dobrodošle! U suštini, treba težiti ka boljem i mijenjati ono što nas čini nezadovoljnima sve dok ne pronađemo sreću. Ako uvidimo da naše ponašanje ne usrećuje ni nas, a ni ljude oko nas, potrebno je raditi na njemu. 

Kada ljudi sa kojima se družimo ne utjeću na nas pozitivno, te nam njihovo društvo ne prija kao nekada, treba razmisliti o tome koliko je vrijedno trošiti i vrijeme i nerve. Logično je da ne trebamo prekinuti svaki kontakt sa nekim na prvo neslaganje u mišljenju (znam da se kaže nesuglasnost, ali to je jače od mene), ali ako uvijek iznova uviđate da vam društvo takvih ne prija, da se ne osjećate ugodno, najpametnije je udaljiti se. Ako nečija energija vama ne odgovara, a ti isti vašu crpe u potpunosti, nemate šta tu raditi. To je tako i u prijateljskim odnosima, a i u ljubavnim vezama. 

Život je previše kratak da se zamaramo stvarima koje nemaju smisao... Ali o tome, neki drugi put! Da se vratimo na promjene...

Jedna od odlika mog puberteta i perioda osnovne i srednje škole su promjene stilova oblačenja. Ovo navodim u množini, jer ni ja sama ne znam koliko sam ih samo promijenila... U jednom periodu sam se oblačila kao dječak, u drugom sam (čini se) na sebi nosila sav nakit koji sam imala. Naušnica, koje su bile totalni kič, imala sam na tone. Kada takve naušnice više nisu bile "moj fazon", onda godinama nisam nosila nikakve. Bilo je momenata kada sam išla iz krajnosti u krajnost i u moru raznih stilova, njih oko osamdeset posto sam isprobala. Sada mislim da sam iz svakog od njih uzela ono, po meni najbolje, te pronašla neki svoj, kojim sam potpuno zadovoljna. Na kraju krajeva, sa garderobom i treba tako. Moda se konstantno mijenja, i u svemu tome je teško pronaći sebe. Stil je nešto što se gradi godinama, i po čemu, pored ostalog, trebamo biti prepoznatljivi. 

Kažu da, kada se žene odluče na promjene, prvo promijene frizuru. To sa jedne strane podržavam, jer sam zagovornik lijepe i uredne kose. S druge strane, ne razumijem ljude koji više puta godišnje prave drastične promjene što se tiče same frizure.  

Moje mišljene je da je to posljedica nezadovoljstva nekim drugim stvarima u životu (najmanje kosom), ali oni na taj način mijenjaju nešto sto se, činjenica je, mijenja najbrže i gdje su promjene vidljive odmah. Kažem da ih ne razumijem, jer vrijeme koje godišnje provedu u frizerskom salonu i novac koji tamo ostave (da ne spominjem kosu koja to sve teže podnosi), mogu uložiti u ono što do tada još nisu probali. Nešto gdje mogu potrošiti energiju, ili ipak nešto drugo, gdje će "napuniti baterije". 

Zaključujemo da su promjene nešto što nije moguće izbjeći, a neminovno je da imaju svoju pozitivnu i negativnu stranu. U prvom slučaju one mogu značiti da čovjek odrasta, sazrijeva i spoznaje nešto novo. Također, mogu značiti put do uspjeha i pozitivni napredak, jer težimo ka boljem. Isto tako, male promjene, s vremena na vrijeme, mogu da znače unošenje nove ljepote u život i svakodnevnicu. Najpozitivnije je to ako osoba shvati da nešto do sada nije bilo dobro. 

Ako se, pak, čudne promjene dešavaju u periodu kada im baš i nije vrijeme, onda možda iz jednog problema koračamo ka još većem, koji će nam još više zakomplikovati život. Veliki je problem kada se čovjek usudi ponašati i raditi drugačije, a da za to nema valjan razlog. Nije baš ni najpozitivnija stvar ako se neko, odjednom, promijeni iz korijena. Ako do tada nije znao ko je ustvari, tek tada će izgubiti sam sebe. 

Ništa se ne može naučiti odjednom, za sve treba vremena. Tako je i kada je ovo u pitanju. Da bismo postigli velike rezultate, moramo imati mjeru, početi od samog početka i mijenjati neke male i jednostavne stvari. Postižući rezultat polako i sigurno, on će na kraju biti trajniji, a i nećemo ni biti svjesni da su nove stvari i nove navike već tu i da smo na njih uveliko navikli.