Kada pričam o ovome, ne ciljam na tinejdžere i ljude koji biraju svoj životni poziv, već na ljude svih generacija i one koji su na jednoj od mnogobrojnih životnih prekretnica. Ne postoji određena životna dob kada čovjek treba spoznati ko je on ustvari, jer činjanica je da u različitim periodima u životu različito i razmišljamo. Promjena okolnosti mijenja i čovjeka! Pri tome, nikada se to ne može smatrati lošim, jer nikada nije loše učiti o sebi!

Dese se, tako, momenti koje je nemoguće izbjeći i na koje mi nemamo nikakvog utjecaja, ali kada ti momenti prođu, shvatimo da smo poslije svega - ipak dobro, te da je njihovo vrijeme ipak bilo pravo. Tako, na teži način dođemo do spoznaje kolika je naša snaga zapravo... Ali šta je sa onim situacijama na koje možemo utjecati?

Ukoliko se neko dvoumi da li je spreman za određeni korak u životu, ukoliko razmišlja da li je sada pravo vrijeme za nešto novo i nepoznato, zasigurno treba razmisliti još jednom. Prije donošenja odluke, neophodno je postaviti jasne ciljeve. Tako ćemo, kada smo na raskršću, znati koji put trebamo izabrati. Uostalom, ukoliko smo za nešto zaista spremni - to jednostavno znamo, bez ikakvog "vaganja" i dvoumljenja. 

Naravno, desi se da čovjek prosto ne zna kuda bi sam sa sobom. Prestane biti siguran da je ono što ima to pravo, a ni ne zna šta bi drugo želio. Ja se tada samo prepustim i čekam da vidim šta je slijedeće što će se desiti - možda se upravo u narednom momentu pronađe rješenje... Prepuštanje nužno ne znači i predaja. Čovjek se predaje onog momenta kada ne želi naći izlaz, a traženje izlaza je bit opstanka: kako fizičkog tako i psihičkog. 

I ja sama sam u fazi kada je vrijeme sve ono što mi treba. Trebam ga kako bih bila sigurna da su odluke koje sam do sada donosila upravo one prave. Vrijeme trebam i da bih pronašla nova interesovanja, koja bi moje vrijeme učinila kvalitetnijim. Ovakve odluke, i slične ovima, treba donositi uzimajući u obzir svoje želje i potrebe. Ukoliko se  ugledamo na druge, ukoliko sa zaključcima žurimo zbog drugih, živjet ćemo tuđu sreću, koja nas neće učiniti sretnijima. Ono što je dobro za jednog, ne znači da je toliko dobro i za drugog. 

Ako ja uživam dok jedem čokoladnu tortu i ako poslije nje ne žalim ni jednu od milion kalorija, nećeš me natjerati da žvačem neku bljutavu niskokaloričnu, kako bih bila mršava. Dok bi neko žalio za dobrom linijom, ja bih za čokoladnim filom...

Nikada se ne treba previše diviti nekome zbog života kakav živi. Prvo, ne možeš biti siguran kakav je nečiji život uistinu, a drugo: ukoliko zaista trebaš uzora, onda obrati pažnju na to na koji način neko upravlja svojim životom. Obrati pažnju šta je taj neko uradio kako bi došao do određenog cilja. Razmislite koliko je vama taj način prihvatljiv, te tek na osnovu toga zaključujte da li treba krenuti tim stopama. Primjetite na koji način određena osoba živi svoju sreću, a na koji način prevazilazi tugu i shvatit ćete koliko ispravne odluke u životu donosi. 

Svako treba biti svjestan da u svakom momentu treba postupati po vlastitim nahođenjima. Ukoliko smatrate da je nešto ispravno, vodite se tim, jer vaše odluke i vaš život su vaša istina. Ako mislite da ste spremni za novi korak, zakoračite naprijed! Isto tako, ako mislite da niste spremni, uzmite vremena koliko vam treba. 

Kazaljke na svom satu pomjerajte sami. Ne dozvolite da neko drugi upravlja vašim vremenom i govori kada ste spremni za nešto...