Kamo sreće da lijepo vrijeme u Sarajevu potraje... 

Mogla bih reći da mi je ovaj vikend bio jedan od najljepših u ovoj godini, a sunce svakako jeste jedan od razloga za to! 

Ne mogu biti najsretnija osoba na svjetu, ako ljudi oko mene nisu raspoloženi: ili sa njima plačem, ili činim sve što je u mojoj moći kako bih njih oraspoložila! Isto tako, ne mogu glumiti sreću, ako se sve u meni raspada i ne mogu umišljati da me obasjava sunce, ako je vani sivilo... Nekima se to čini kao glupost, ali ljudi koji su takvi - teško se mijenjaju. Analizirajući sebe i sve što se dešava oko mene, naučila sam šta trebam raditi kako bih sve to lakše prebrodila. 

Prije svega, treba imati na umu to da niko od nas niti je čarobnjak, niti zna čarobnu formulu kako-biti-sretan koja bi djelovala u roku dvije sekunde. Naprosto je nemoguće, a i ako zaista jeste tužni, onda treba da odbolujte svoju tugu - kao i svaku gripu..."Gripu" sam spomenula kao metaforu, ali na kraju krajeva, tuga je upravo to... Nešto što nas je uhvatilo jer smo "pokupili" od nekoga, jer u nama postoji nešto što ju je izazvalo ili što smo previše slabi, pa nas nije mogla mimoići... 

Lezi, plači, sjedi, šuti, pričaj, pričaj ponovo, jedi sve što poželiš... I sve to radi dva-tri dana! Onda će da prođe, a mala je vjerovatnoća da će se vratiti. Zašto? Zato što je suočavanje sa problemom prvi korak ka rješavanju istog. Uvijek mi je bila glupost da glumim neku sreću ako mi stvarno nije ni do čega. Sam taj trud da izgledamo drugačije od onog kako se osjećamo previše crpi našu energiju. Plus, agonija se samo produžava...

Dalje, kada sam sretna, uživam u svemu što imam i volim. U životu sam naučila radovati se sitnicama i biti sretna zbog sreće ljudi oko mene. Možda to nekima zvuči kao kliše, ali ko god da je uistinu takav, razumije da je to zaista i istina. Činjenica je da su sretniji oni ljudi koji se raduju sitnicama od onih koji nisu takvi. Zašto? Pa jednostavno: oni se svakoga dana imaju čemu radovati. Umjesto da mi donosiš buket ruža jednom godišnje, ti meni donosi po jedan cvijet svakog dana. Ja ću od njih sama sebi buket napraviti! Čovjeku i mali znak pažnje treba da bude neprocjenjiv, jer se do svih velikih stvari dolazi malim koracima. 

Slavite svoju sreću! U mojoj kući se sve slavi... Moji roditelji slave sve lijepo što se desi, a ako je neka baš posebna prilika, fešta se i dva-tri dana. Škola, fakultet, ispiti, rođendani, novi posao, državni i vjerski praznici, vikendi, srijede, drugim riječima - sve. Bitno je da ima neki razlog, ili ako nema - da se nađe! Na taj sam način, potpuno spontano, naučila da svoju sreću trebam dijeliti sa bliskim ljudima, kako bih se osjećala još i bolje. Isto tako znam da kada su oko mene dragi ljudi, ne trebam tražiti poseban razlog za slavlje, već trebam upravo to i slaviti. 

Do sada sam upoznala mnoge ljude i mnoge različite karaktere. Sa nekima sam se samo pozdravljala u prolazu, a neki su mi bili najbolji prijatelji i dio moje svakodnevnice. Sada, jednim dijelom zbog njih, drugim zbog mene, sa većinom više nisam toliko bliska. Nekada mi je to teško padalo, ali sada shvatam kako je to sasvim normalna posljedica odrastanja. Tada smo svi imali dva problema u životu: završiti školske obaveze i dogovoriti se u koji kafić otići. Na kraju krajeva, i to treba poštovati, jer smo bili potpuno zadovoljni svojim životom. Sada je većina nas odabrala različite puteve u životu, sada nas različite stvari zabavljaju i različita mjesta su nam prijatna za boravak. I to, također treba poštovati, jer je sada to naš život. 

Sa druge strane, postoji onaj manji broj ljudi koje smatram prijateljima za cijeli život. Trenutno me samo takve osobe zanimaju i sa takvima imam želju da provodim svoje slobodno vrijeme. Sretna sam zbog činjenice da ih ne moram viđati svaki dan, da se sa njima ne moram čuti deset puta na dan, a svejedno znam da će u svakom momentu biti tu, ako ih trebam. I oni, također, znaju čiji broj uvijek mogu pozvati...  

Sama činjenica da je sve prolazno, govori nam da svaki trenutak trebamo živjeti onako kako bi bilo najispravnje. Moje mišljenje je da je najispravnije živjeti u skladu sa onim kako se osjećamo, biti pravedni prema sebi i proživljavati i sreću i ljubav i tugu najiskrenije i od srca. Jedino ćemo tako, jednog dana, znati zbog čega smo živjeli...