Promjena mišljenja u svakom slučaju predstavlja korak više i korak naprijed. To znači da smo i dalje spremni učiti, da smo zainteresovani za proširivanje vlastitih vidika, a ono najvažnije od svega - da sebi priznajemo greške. Logično je da svako misli da je baš on u pravu, ali i u slučaju da to ponekad nismo - pobjeda je i priznati grešku. Možda trenutno nećemo dobiti nikakvu medalju, ali "ja iz budućnosti" je šampion. 

Recimo da sam prije nekoliko dana priznala svoju grešku koju sam godinama iznova ponavljala.

Ne radi se o tome da sam znala da griješim i to namjerno radila, već sam jednostavno mislila da je moje mišljenje potpuno ispravno, te me niko živ nije mogao ubijediti u suprotno. Riječ je o osuđivanju tuđih postupaka samo zato što se njihova načela ne poklapaju sa mojima. Bez da sam saslušala tog nekog, bez ijednog pitanja "zašto?", davala sam sebi za pravo da određujem šta je ispravno za druge ljude...

Naravno da svako treba živjeti onako kako želi, naravno da ti Nejra razmišljaš ispravno za sebe, ali dopusti i drugima da otkriju šta je to ispravno za njih. Niko od nas nije isti, niko i ne bi trebao biti isti, a sve te razlike među ljudima bi trebale poslužiti da učimo jedni od drugih i da slušamo priče koje mogu biti tako zanimljive, inspirativne i sretne. Neke su možda i bolne, teške i tužne... Zamislite koliko je ljudi koje ne poznajete sa drugačijom životnom pričom nego što je vaša?! 

Postoje one lijepe, za koje biste rado mijenjali svoju. Nevjerovatne su, a spletovi slučajnosti su je učinili toliko posebnom. Takve vas mogu navesti da uvodite promjene u svoju stečenu rutinu. Kao što rekoh, mogu vas inspirisati na pozitivno razmišljanje koje će promijeniti vaš pogled na svijet.

Opet, postoje i one jako tužne... Toliko tužne da vas natjeraju da se kajete što ste se ljutili ako vam nekad nešto nije pošlo za rukom. Velika je greška ako ljude čiji je život težak sažalijevamo. Za mene su to heroji koji uspijevaju hodati uzdignute glave čak i kada u sebi potpuno tonu. Uviđajući da takvo nešto postoji, shvatit ćete koja je vaša najveća sreća... Bilo da je to zdravlje, pamet, ljubav, prihvaćenost, razumijevanje od strane drugih ljudi ili čak nešto materijalno, naučite biti zahvalni za ono što trenutno imate. 

Jako je tužno ukoliko zbog predrasuda spram nečeg o čemu ne znate ništa, osuđujete ljude a da i ne znate njihovu priču. Zašto neko izgleda drugačije, ko je koje nacionalnosti, kojem Bogu se neko klanja i koga voli nije na nama da sudimo. Ako nam ništa od navedenog nije zajedničko, ne znači nužno da je problem u onom drugom. Ne mora biti problem ni u jednom od nas! Prihvatimo li razlike, onda će svako svakoga cijeniti zbog onog po čemu je taj neko poseban. 

Definitivno treba početi rušiti sve barijere: i one oko nas i one u nama. Od danas ljude dijelim na one koji zrače pozitivnom i na one koji odašilju negativnu energiju. Ma koliko postojalo grupa u koje se ljudi svrstavaju u određenim segmentima života, u svakoj toj grupi postoje oni krajnje izopaćeni. Zbog takvih izuzetaka, ne smijemo sve poistovjećivati. U ovom stoljeću je krajnje glupo sve generalizovati. 




Ne trudite se mijenjati ljude. Trudite se razumjeti ih, ali istinski - ne reda radi. Ako neke stvari ili nečije riječi ne razumijete u potpunosti, pokušajte ponovo razmisliti o tome ili sačekajte da dođe vrijeme kada ćete reći da ste to nešto razumjeli i da istovremeno u srcu osjećate isto. Razumijevanje je intuitivno saznanje, a ne racionalan čin. Kada slušate nekoga i kada mu kažete "razumijem te", to treba značiti da kada biste bili u njegovoj koži, ni vi ne biste mogli naći bolje rješenje i postupili biste isto. U suprotnom, niste razumjeli. 

Niko od nas ne živi istim životom, a u određenim trenucima nas možda različite stvari zanimaju. To je sasvim normalno, jer čovjek iz dana u dan sve više sazrijeva. Prije nego što nekoga osudite zbog odluka koje donosi, prvo razmislite zbog čega to radi. Ljudska samoživost i narcisoidnost  čovjeku daje za pravo da osuđuje druge i preispituje njihove odluke. Naravno da će svako raditi ono sto misli da je ispravno, jer on živi sa svojim istinama. To da li su njegove istine prave ili ne, nije na nama da sudimo.