Generalno, postoje dani kada je hiljadu nepovezanih misli u glavi koje na kraju i našu svakodnevnicu učine haotičnom. Zaista, koliko je briga jednog čovjeka uistinu osnovano, a koliko je nebitnih stvari koje nas bespotrebno zamaraju? 

Koliko često od malog i bezazlenog problema sami stvaramo veliki i nerješiv? Zašto nekada sami sebi postanemo najveći neprijatelj i umjesto da probleme rješavamo jedan po jedan, analizirajući svaki - samo stvaramo veće brige?!

Odgovor je: zbog toga što smo u konstantnom pokretu, konstantno se i suočavamo sa nimalo jednostavnom stvarnošću, a ono najvažnije - zbog toga što neprestano razmišljamo o različitim problemima na koje nailazimo i na koje još uvijek nismo naišli.

Tokom razrade koncepta ovog bloga, gdje želim da pišem o onome o čemu razmišljam kako u razgovoru sa drugima, tako i kada sam sama sa sobom, shvatila sam da pored vremena za razmišljanje trebamo i vrijeme kada nećemo razmišljati ni o čemu. Radeći na poboljšanju svoje koncentracije, onda kada sam se bezuspješno trudila fokusirati samo na određenu tematiku, otkrila sam Meditaciju. Ne pričam ja sada o klasičnoj meditaciji zastupljenoj u religijskim obredima, već o jednostavnom, takozvanom  "odmaranju mozga", koji se ne prestaje opterećivati čak ni kada spavamo... Govorim o koncentraciji na najosnovniju ljudsku radnju: disanje.

Moja "meditacija" ima samo jedan cilj: da ostvarim trenutak kada zaista ne mislim ni o čemu, pa ni o tome da se trebam opustiti. Kada bi bilo ko to pokušao uraditi, shvatio bi koliko mozak može biti preopterećen, a koliko mi mislimo o nekim nebitnim stvarima. Također bi uvidio da ukoliko pokušava ne razmišljati o današnjem danu, padaju mu na pamet obaveze za sutra ili neki nebitan događaj od jučer.

Postoji mnogo načina da se čovjek pokuša opustiti. Moj je ili potpuna tišina ili opuštajuća muzika bez teksta kojim bi se okupirala. Kada imam više vremena, pripremim sebi mirisnu i pjenušavu kupku. Zvukovi prirode, pa i sama priroda može biti vaše mirno mjesto. Također pomaže i naučiti tehnike disanja, usavršiti način držanja, te istražiti metode koje pomažu da odagnate loše misli. Ovo zaista može biti funkcionalno i kada je u pitanju stresna situacija gdje želite zdravorazumski postupiti.

Isto kao što našem tijelu treba odmor nakon napornog fizičkog rada ili poslije dana gdje smo bili u konstantnom pokretu, tako trebamo i desetak minuta svakog dana da bismo naš um spremili za nove pobjede. 

Umjesto što se nekada unaprijed zamaramo problemima koji još uvijek nisu naši, trebamo se fokusirati na to da spriječimo pojavu problema uzrokovanu psihičkim preopterećenjem i konstantnim stresom. A šta je bolje od opuštanja svih čula?

Na koji način se vi opuštate?